Intervju: Ranko Anđelić

Animacija, sa svojim beskonačnim mogućnostima izražavanja, predstavlja most između stvarnosti i mašte. Ona omogućava umjetnicima da kroz pokretne slike prenesu kompleksne ideje i emocije, stvarajući svjetove koji inspirišu i izazivaju promišljanje. Ova umjetnička forma, koja spaja tehnologiju i kreativnost, igra ključnu ulogu u modernoj vizualnoj kulturi. Ranko Anđelić, režiser animacije i pokretne grafike sa preko dvadeset godina iskustva u kreativnoj industriji, u intervjuu za Helem Nejse Talent Akademiju otkrio je svoje ideje prisupanju animaciji i inspiracijama koje ga pokreću. Anđelić je studirao u Velikoj Britaniji, gdje je radio na brojnim projektima, a njegov rad je prikazivan na internacionalnim platformama i festivalima. Član žirija na British Animation Awards, podijelio je svoje iskustvo sa nama.

Koliko je zanimanje animatora cijenjeno u Bosni i Hercegovini? Uviđa li komercijalno tržište potencijale animacije, da li je javnost percipira kao ozbiljnu umjetničku formu i da li joj akademski radnici posvećuju dovoljno pažnje?

Profesija animatora u BiH je veoma rijetka i često se susrećem sa čuđenjem kada spomenem čime se bavim, pogotovo kada kažem da ne radim klasične animirane/crtane filmove. 

Vjerujem da kreativni direktori u našim agencijama često imaju ideje koje bi se na jako dobar način pretočile u animaciju međutim imam osjećaj da se to prerijetko ili nikako ne ostvari zbog financija i kompleksnosti. Kroz brojne primjere vidimo kako se, u zemljama gdje se ova profesija više cijeni i gdje je kreativna industrija mnogo više svjesna njenog potencijala, ostvaruju nevjerovatni projekti koji maštu dovode do samih granica kako tehnički tako i inovativno.

Pozivajući se na Vaše predavačko iskustvo, ali i studiranje na Kingston University u Londonu, možete li nam ukazati na neke sličnosti i razlike u proučavanju kreativnih industrija u Bosni i Hercegovini i u inostranstvu?

Animacija se u BiH većinom predaje kao predmet ili kao dio multimedijalnih studija.

Ovo je u smislu obrazovanja dovoljno da se pređu određene osnove međutim potreban je zasebni studij da bi se osposobili mladi animatori jer su za jedan koherentni pristup i sticanje osjećaja potrebne godine rada. Ja sam u UK inicijelno studirao grafički dizajn i na završnoj godini mi se ukazala prilika da se u okviru tog studija više posvetim animaciji i ilustraciji. Kako bih studirao upravo to što želim upisao sam MA na Kingston University gdje su uslovi za ovo bili više nego idealni. Svaki student je imao pristup profesionalnom studiju za animaciju, kompjuterskoj opremi, vrsnom tehničkom osoblju kao i nekolicini profesora koji su bili posvećeni samo animaciji. Ovo kod nas nažalost još ne postoji u sličnom kapacitetu ali bi bilo veoma dobro jer znam, kroz godine predavanja, da ima jako talentovanih mladih kreativaca koje ova profesija iznimno zanima, ali se sticajem okolnosti posvete onom što se na našem prostoru nudi.

Studij animacije je nedavno pokrenut u Banjoj Luci i to veoma podržavam.

Šta smatrate glavnim adutom neformalnog obrazovanja i ljetnih škola poput Helem Nejse Talent Akademije? 

Iznimno cijenim sve inicijacije pokretanja kulture i kreativnosti među mladima, pogotovo kada se radi o nezavisnim projektima. Vjerujem da će svi učesnici radionica i predavanja iz vašeg programa izvući jedno nezaboravno iskustvo koje će na njihov pristup kreativnosti imati uticaj koji će rezonirati kroz njihove karijere. Ja ću se potruditi da u mojoj sferi bude tako. Također se nadam da će, poučeni ovim iskustvima, pokušati da kulturu i kreativnost izvuku iz sadašnje marginalizirane situacije.

Vaš rad je iznimno eklektičan. Smatrate li da postoji neka zajednička nit koje se proteže od Vašeg komercijalnog do eksperimentalnog rada?

Većina mojih najkomercijalnijih, i najzabavnijih, radova je proizašla iz eksperimentalnog rada.

Dobar primjer je reklama za Hondu. Par dana nakon što je Bermuda Shorts, za koje sam tada radio u Londonu, objavila moj eksperimentalni rad Dirty Mind Groove, koji se u to vrijeme i prikazivao na nekolicini javnih platformi, dobili smo poziv od kreativnog tima iz Widen + Kennedy koji su rekli da žele da baš ja, i u tom stilu, uradim kampanju za novu verziju hondinog automobila. Slično se desilo u još nekoliko navrata. Pretpostavljam da klijente privuče drugačiji, razigraniji i opušteniji pristup koji nose eksperimentacija i igra.

Jedna od meni najbitnijih stvari je pronalaženje individualnog vizuelnog (ili audio) jezika kroz koji se može izraziti većina ideja. Taj proces nikada ne završava i potpuno ''pronalaženje'' se nikada ne desi, samo se razvija, napreduje i obogaćuje a to se najlakše postiže eksperimentacijom.

Eklektičnost u radu dolazi od zahtijeva klijenta i sposobnosti da se prilagodimo uvjetima i potražnji. Moji komercijalni radovi su ''Ranko'' ako to neko traži ali nemam apsolutno nikakve primjedbe stilskoj adaptaciji i potrebama zadatog projekta u ulozi režisera ili dizajnera/ilustratora. To je dio rada i iskustva u kreativnoj i reklamnoj industriji.

Čini se da muzika predstavlja značajan element vaših radova. Koliko ona unutar animacije prestaje biti nenarativna umjetnička forma?

Uvijek sam se trudio da zvuk i animacija budu jednako relevantni u mom radu. Kao i u animaciji, kod zvuka i muzike postoji narativna i nenarativna strana, sve zavisi od ideje i načina rada koji izaberemo. Ne volim kada je u projektima zvuk ostavljen za kraj kao nešto ''što se treba odraditi''. Pokušavam stvoriti simbiozu ovo dvoje, što se veoma često pretače u analizu animacije, zvuka i muzike ''frame-by-frame''. Volim takve radove, u animaciji ili bilo kojoj drugoj formi,  i trudim se da ovakav odnos dođe do izražaja u svemu što produciram. Za nekoiko svojih radova sam i sam radio muziku....na neki svoj čudan način ali uspješno.

Često čujemo da je osnova dobrog dizajna u sublimaciji proizvoda. Smatrate li da se ovo odnosi i na animaciju? Koliko je za animatora bitno svođenje na, i pričanje priče kroz, proste oblike?

Koliko god iskustva imali i kroz koliko god projekata prošli jednostavnost je najteža stvar za ostvariti. To važi za animatore i sve ostale kreativce i umjetnike. I sami znate koliko se oduševite jednostavnošću kada naiđete na dobro izvedenu minimalnu ideju.

U animaciji je ovo jako često prijeko potrebno zbog čistoće izraza.

Po meni se ovakva jdnostavnost najbolje vidi u kratkim animiranim filmovima od kojih je većina rađena u malim studijima i sa minimalnim budžetima. Ta ''ograničenost'' veoma često, kao rezultat, podstakne ekstremnu inovativnost.

U radu "Ode to the Circle" istražujete krug kao personalnu opsesiju. Zašto krug i što u njemu pronalazite?

Pronašao sam nit i poticaj u jednostavnosti svakodnevnog postojanja.

U običnom krugu sam otkrio korelacije sa toliko toga u svom tadašnjem životu kao i u sjećanjima. Lijepo je, za razliku od nebrojenih komercijalnih projekata, posvetiti se jednostavnom poimanju, i u sjećanjima i u sadašnjosti i u mašti, naći mjesto nečemu čemu zaboravljamo posvetiti pažnju....nečemu posvećenom inače brutalno zagušenim konstantnim prilivom informacija i haosu kojem smo izloženi.

U svakom dijelu ovog rada sam započinjao jednu priču koju sam onda prepušao mašti posmatrača. Taj odnos me jako zanima i inspiriše.

Vaša radionica na Helem Nejse Talent Akademiji bit će fokusirana na direktnu animaciju. Možete li nam objasniti šta je to direktna animacija i zašto je značajno da polaznici usvoje vještine s ove radionice?

Animacija se od samih početaka razvijala paralelno sa filmom i dijele iste osnove, isti princip. Animatori su jako rano spoznali potencijal medija i jedan broj njih je intenzivno radio na eksperimentima koje je nudila filmska vrpca, u smislu senzorne memorije kao i ekspresivne forme. U suštini direktna animacija ze zasniva na crtanju, slikanju i nanošenju formi i oblika direktno na filmsku vrpcu i zato je zovu animacija bez kamere. Ovaj način rada može biti jako apstraktan i spontan, do te mjere da se rezultat tek vidi u samoj projekciji. Taj dio sam odlučio približiti učesnicima radionice. Animacija se obično veže uz težak rad i nebrojene detalje ali sam se u ovoj formi, kojoj se uvijek rado vraćam, želio posvetiti čistoj razigranosti i spontanosti kako bih na taj način mlade oslobodio od inicijelnog straha i uveo ih u razmišljanje o vremenu, pokretu i ekspresivnom pristupu. Direktna animacija je igra u pokretu i kao takva ima uticaj na brojne današnje kreativne izraze..

Nekolicina animatora je ovom tehnikom stvarala i nevjerovatno kompleksne filmove radeći frame-by-frame ali to je već druga, ekstremna strana, ovog načina rada.

Organizujemo i prikazivanje rezultata rdionice u Kinoteci na 35mm projektoru tako da će, nadam se, učesnici svoje radove vidjeti na velikom platnu.