Helem Nejse Talent Akademija s ponosom predstavlja jednog od najistaknutijih strip autora i ilustratora sa ovih prostora – Filipa Andronika! S više od 25 godina profesionalnog iskustva, Filip je stvorio bogat opus rada koji se proteže od lokalnih novina i festivala do saradnje sa internacionalnim imenima poput Dubioze Kolektiv i jedne od najvećih francuskih strip izdavačkih kuća – Editions Delcourt. Njegov umjetnički potpis prepoznatljiv je u stripovima, ilustracijama, likovnom dizajnu i edukaciji. Na ovogodišnjoj Talent Akademiji, Filip će predavati na programu Grafički dizajn i animacija a dolazi nam sa radionicom o crtanju stripa. Njegovo prisustvo je prilika za sve mlade stvaraoce da uče od profesionalca koji je spojio strast, znanje i uspjeh u jedinstvenu karijeru – i još uvijek inspirira nove generacije. Kao što je uradio i u razgovoru koji smo vam pripremili.

Tvoj kreativni put traje više od dvije decenije – kako je izgledao početak i šta te najviše oblikovalo kao autora?

-Kao mladi crtač vjerovao sam da moji radovi nikada od mene neće napraviti umjetnika jer, zaboga, nisam upisao Akademiju likovnih umjetnosti (a nisam je upisao jer nisu simpatisali stripove koje sam ja želio da crtam. I tako, u tom vremenu i razmišljanju, pozvali su me da gostujem na Balkanskoj smotri mladih strip autora, gdje sam prilično pokunjen razmišljao - gle, svi ovi strip crtači imaju neku školu, a samo ja nemam.  Onda mi je Marko Stojanović, organizator Smotre i najveći scenarista u regiji objasnio da niko od gostiju nema završenu školu za strip jer takvo nešto ne postoji! Samim tim što crtaš, ti si kvalifikovan da se zoveš strip crtačem! Kada sam spoznao tu istinu, koju i danas rado prenosim na sve stvaraoce ičega, postao sam strip crtač. Od tada me ništa nije pokolebalo u odluci da stalno i uvijek crtam.

Radio si za domaće i strane klijente, uključujući Editions Delcourt i Dubiozu Kolektiv. Kako se razlikuje rad u lokalnom i međunarodnom kontekstu?

-Kada sarađuješ sa autorima koji su tu, u tvojoj geografskoj blizini, ideje pršte kao kakav kreativni vatromet. Čim se udaljenost među autorima poveća ti postaješ samo jedan izvođač radova. Pa tako, crtati za Dubiozu i druge lokalne autore znači stalno se međusobno šicati idejama, a crtati za izdavača iz inostranstva znači da si dobio neki metaforički frižider, pardon, scenario, na kojem treba zavrnuti pregršt šarafa, odnosno koji treba ilustrovati. No, hej, zato su honorari za strane izdavače proporcionalno veći, a lokalno radiš iz ljubavi i želje za radom. Uvijek nešto dobijaš, a nešto gubiš.

Koji je do sada bio najizazovniji projekat na kojem si radio, i zašto?

-Najizazovnijim projektom bih okarakterisao moj strip za djecu naslovljen Bajramske cipele. Želio sam stvoriti strip za djecu kakav ovdje ne postoji pa sam tako osimislio priču na 50 stranica, nacrtao strip, istuširao, obojio, pripremio za štampu, odnio u štampariju. I kada sam, nakon cijelog tog procesa koji je trajao četiri godine, i koji sam ja nestrpljivo želio završiti čim prije kako bi ga i djeca čitala čim prije, uzeo gotov primjerak u ruke i pomislio - znaš šta, ovo je bilo tako izazovno, ali i lijepo iskustvo, trebao sam napraviti ovaj strip i dužim. Zato će idući rad biti duži!

Vodiš radionice i edukuješ mlade o stripu i grafici. Koje savjete bi dao mladima koji žele ući u svijet ilustracije i animacije?

-Svi koji vole da crtaju nipošto ne smiju prestati. Crtati mogu bilo gdje i bilo kako, ali uvijek trebaju crtati. Na rubu papirića dok telefoniraju, u posvetama knjiga, na rođendanskim čestitkama... Uvijek crtajte! Crtanjem ćete razviti svoj unikatni stil i onda ćete po njemu postati poznati, i poslodavci će vas htjeti uposliti i ljudi sarađivati sa vama, jer niko drugi nigdje ne crta kao vi! A desit će se i jedna trivijalna stvar, vi ćete totalno rasturiti svojim radovima i postati najzafrkaniji ilustrator.

Koliko se grafički dizajn i animacija promijenio dolaskom AI alata, i kako se ti kao umjetnik odnosiš prema tim promjenama?

-Skupa sa mnogim umjetnicima uviđam da AI radi stvari kojima je naučen i da je stoga prilično doslovan. Nahranimo li algoritam radovima slavnog crtača on će izvući crtež koji liči na njegov stil. No to sve već postoji, AI nije napravio ništa novo. Zato se razočaram kada umjesto žive osobe, koja je naučila umjetnost stvarnim iskustvom, poslodavci urade posao AI-jem koji je samo bezdušno uzeo srednju vrijednost dostavljenih referenci.

Postoji li opasnost da AI potisne kreativne profesije poput tvoje, ili vidiš mogućnost sinergije?

-Da, kao što je CD potisnuo vinil. Ali gle sada, vinil je i dalje živ. Video nije ubio radio. Mislim da će kao alat olakšati mnoge stvari (pa čak i moj rad) ali ne vjerujem da ćemo u skorije vrijeme gledati u radove nastale AI-jem i diviti im se kao što se divimo radovima živih ljudi.

Koje su pozitivne strane rada u kreativnoj industriji u BiH, a koje izazove bi posebno istakao?

-Biti ilustrator u BiH znači biti heroj ulice. Možda nećeš zaraditi toliko novca, imati penziono i zdravstveno, ali će zajednica biti sretna što neko u njihovoj blizini radi nešto unatoč svim problemima sa kojim se susreće. Eh sad, šta tačno imaš od tog herojstva? Pa, šestoaprilsku nagradu sigurno ne, no veoma je važno imati inspiraciju u nekome, a posebno biti ta inspiracija. Mnogi mladi ljudi odlaze iz BiH razmišljajući da to nešto kreativno što oni žele raditi je ovdje nemoguće. Ali ako im pokažeš onog muzičara koji i dalje svira, onog videografa koji i dalje snima, onog fotografa koji također radi ovdje... inspirisat ćeš ih na ostajanje. A ta ostavština je vrjednija od svih teškoća sa kojima se možda sretneš u svom radu.

Kako ocjenjuješ trenutno stanje strip scene u regionu? Ima li potencijala za širenje ili internacionalizaciju?

-Strip scena je u apsolutnom usponu! Strip festivala i dešavanja imamo više nego ikada (pogledajte samo koliko strip manifestacija ima u svakoj državi), izdavaštvo stripova je preraslo u kolekcionarstvo, mladi autori predstavljaju radove i na netu i u svojim izdanjima. Ne vjerujem da u Bosni i Hercegovini postoji dijete koje ne zna šta je strip. I to je ogroman uspjeh svih naših radova. Prostora za napredak uvijek ima i rekao bih da je najpreče demistifikovati strip kao nešto što je za mladu i neozbiljnu publiku i autore. Postoje stripovi sa jako ozbiljnim temama, čak i za mlade, i uvjerenje da je to razonoda za djecu je pregazilo vrijeme.

Šta najviše želiš prenijeti polaznicima Helem Nejse Talent Akademije ovog ljeta?

-Šta god radili (bio to strip, ili šta god drugo) neka to bude zabavno. Ne postoje pravila koja kažu da ikakav kreativni posao mora biti ozbiljan i dosadan. Stoga ćemo apsolutno da šutnemo u du*e koncept da je ovo radionica u kojoj neki profesor priča dok polaznici sjede i u miru slušaju. Idemo napraviti nešto ludo zabavno, za nas koji stvaramo i za publiku koja će gledati.

I za kraj – šta te i dalje motiviše nakon toliko godina rada u industriji, i šta bi volio još postići u budućnosti?

-Svijet oko nas pun je inspiracije i povoda za zezanje i igru. Ne trebamo se ukalupiti i biti još jedan kotačić u mašineriji. Naprotiv, uljepšajmo mašineriju, ili je unaprijedimo svojim idejama. Niko ne očekuje da naš novi rad bude najbolja stvar ikada. Ali ako bude najbolja ovog trenutka, to je dovoljno. I dok je radimo sigurno će nam sinuti ideja za još bolju stvar idućeg trenutka.