Intervju

Uloga novinara u borbi protiv nejednakosti: Intervju s Aulonë Kadriu (English version available)

ENGLISH BELLOW

Aulonë Kadriu je viša urednica u online magazinu KOSOVO 2.0. i istaknuta novinarka koja za intervju Helem Nejse Talent Akademije otkriva ključnu ulogu novinara i medijskih kuća u borbi za socijalnu pravdu. Kadriu dijeli svoja razmišljanja o tome kako postavljanjem pravih pitanja, istraživanjem neispričanih priča i razvijanjem empatije, novinari mogu propitivati nejednakost i osnažiti marginalizirane zajednice. Također, govori o izazovima koje donosi senzacionalizam u medijima i važnosti kritičkog razmišljanja za odgovorno novinarstvo. Njeno iskustvo i vizija pružaju dragocjene uvide u to kako novinarstvo može doprinijeti izgradnji pravednijeg društva.

Novinari i medijske kuće igraju ključnu ulogu u oblikovanju javnog mnijenja u svakom društvu. Mislite li da novinari danas učestvuju u borbi za socijalnu pravdu? Ako da, kako?

Apsolutno, ako to izaberu, a taj izbor moraju donesiti svakodnevno. Prvo, to čine postavljanjem pravih pitanja ili jednostavno postavljanjem pitanja u kontekstima gdje je ispitivanje obeshrabreno, zabranjeno ili čak kriminalizirano. U takvim kontekstima pitanja destabiliziraju opresivne sisteme koji opstaju na tišini. Na taj način novinari pomažu u izgradnji okvira za građane da također postavljaju pitanja, što je preduvjet za zdrave demokratije. Drugo, aktivnim istraživanjem i održavanjem skepticizma prema svemu, novinari pomažu u kultiviranju građana sa kritičkim stavom. Takvi informirani građani će automatski biti bolje opremljeni za glasanje, protestovanje i suprotstavljanje zloupotrebama moći. Skepticizam je posebno vrijedna osobina kada je riječ o moći i načinu na koji se ta moć koristi. Treće, traženjem neispričanih, skrivenih ili prigušenih priča, novinari pružaju platforme za prepoznavanje i vidljivost marginaliziranih građana i njihovih iskustava. Takvo prepoznavanje je ključno za izazivanje, pronalaženje uzroka i okončanje marginalizacije. Takve priče su također ključne za naše razumijevanje svijeta.

U svijetu kojim dominiraju korporativni giganti, je li moguće stvoriti prostor za diskusiju ideja o socijalnoj pravdi ili borbi protiv isključenja manjina?

Bolji svijet je moguć i moramo naporno raditi na njegovom kultivisanju i održavanju vizije kakav taj svijet treba biti. Ne samo da je moguće stvoriti takve prostore - ti prostori postoje i stvaraju se svakodnevno od strane onih na marginama koji se bore, suprotstavljaju i postavljaju pitanja. Oni zahtijevaju da se njihova vizija pravednog svijeta materijalizira. Vidimo žene koje svakodnevno protestuju protiv femicida, LGBTQ+ pojedince koji ponosno šetaju u paradama i bore se protiv nevidljivosti. Postoji nada i kao novinari možemo dijeliti informacije o toj nadi, na način na koji se bavimo isključenjem i kako ga iznosimo u pričama, te glasovima koje predstavljamo u našem novinarskom radu.

Mislite li da razvoj empatije među ljudima može doprinijeti borbi za socijalnu pravdu?

Mediji igraju važnu ulogu u povezivanju ljudi i stvaranju okruženja u kojem svi odbacuju nejednakost. Često su pojedinci isključeni, otuđeni i čak patologizirani. Kroz novinarstvo imamo alate za razotkrivanje takvih redukcionističkih i štetnih narativa - za depatologizaciju, odbacivanje dezinformacija i iznošenje priča koje nedostaju na dostojanstven način. 

Empatija igra centralnu ulogu u regulaciji socijalnih odnosa. Treba li empatija biti centralni resurs u novinarskoj praksi i zašto?

Briga bi trebala imati centralnu poziciju u našem poslu. Moramo brinuti o ljudima s kojima razgovaramo, ljudima koji nam vjeruju i govore nam, onima s kojima ne razgovaramo, onima koji čitaju naš rad. Moramo integrirati brigu u način na koji pišemo, riječi koje koristimo i poruke koje prenosimo direktno ili indirektno. Vjerujem da, kada dodamo brigu u jednadžbu, naš rad mora biti dobar ili barem bolji.

Kako se razvija sposobnost da se pokaže autentična empatija bez prelaženja granice prema subjektivnosti u novinarstvu?

Svi smo mi članovi društava u kojima živimo - pogođeni smo nepravdama, opresijama i nejednakostima. Ne mislim da bismo se trebali pretvarati da smo odvojeni od konteksta u kojima se nalazimo. Zapravo, ne mislim da je to moguće ili dobro za naš posao. Umjesto toga, kao članovi društva trebali bismo pažljivo slušati, kako bismo bolje odgovorili na takve nepravde pisanjem, istraživanjem, korištenjem naših vještina i resursa za pružanje novih perspektiva. Dobro novinarstvo i empatija nisu suprotnosti; naprotiv, oni trebaju biti osnova našeg rada.

Mislite li da inkluzivno izvještavanje novinara i njihova borba protiv socijalne nepravde može povećati empatiju u društvu?

Dobro novinarstvo može potaknuti društva da preispituju svoje vlade i sisteme moći, a ne jedni druge. Oni na vlasti sigurno vole novinare koji potiču mržnju među ljudima jer im to olakšava vježbanje i čak zloupotrebu autoriteta bez da budu primijećeni. Zato je važan ugao iz kojeg novinari pristupaju nepravdi - da li krivimo ljude ili sisteme koji perpetuiraju nejednakost? Da li dehumaniziramo ljude ili slušamo njihove priče? Da li činimo da se ljudi osjećaju krivima zbog opresije koju trpe ili im pomažemo da se osnaže kako bi iskorijenili tu opresiju? Ovo su pitanja koja novinari trebaju postavljati i imati jasne odgovore na njih.

Da li smatrate da (neki) mediji danas eksploatišu priče o socijalnoj nepravdi radi povećanja broja klikova i senzacionalizma, i kako to utječe na percepciju tih pitanja u javnosti?

Da, neki mediji koriste najgora iskustva ljudi za klikove. Time također potiču glad čitatelja za senzacionalizmom. Poput određenih sistema moći i struktura, i ovi mediji profitiraju od održavanja nejednakosti, zbog čega je reproduciraju. Ova vrsta prakse najviše pogađa živote onih na marginama, jer su oni ti koji snose najgore posljedice socijalne nepravde. Štetni narativi normaliziraju nepravdu, pretvaraju je u robu i prodaju je. A kada se nepravda normalizira, počinioci postaju još smjeliji. Ovdje leži moć i odgovornost javnosti. Baš kao i mediji, javnost mora aktivno odbiti postati dio dinamike u kojoj se iskustva ljudi pretvaraju u robu. 

Vjerujete li da postoji način da se poveća odgovornost medija u izvještavanju o socijalnim pitanjima?

Apsolutno. Sve počinje sa informiranim čitateljima koji mogu prepoznati, odbaciti i osporiti redukcionističke narative koje perpetuiraju mediji. Medijski profesionalci, novinari i edukatori trebaju također aktivno angažirati svoje čitatelje i surađivati s njima. Članovi javnosti ne mogu biti uključeni samo kao izvori; novinarstvo ne može biti jednostrana profesija gdje objavljujemo svoje tekstove i napuštamo ih u smislu da se ne angažujemo dalje s njima. Dodatno, formalni obrazovni sistemi, posebno u našem regionu, moraju staviti jači naglasak na kritičko razmišljanje. Kritički nastrojeni čitatelji čine nas boljim novinarima, a dobri novinari kultiviraju kritičke čitatelje - to je simbiotski odnos.

Koji je Vaš glavni cilj na Helem Nejse Talent Akademiji u istraživanju i predavanju o fenomenu nezainteresovanosti za tuđu patnju i ulozi novinara u uključivanju/isključivanju drugih u kontekstu socijalne pravde?

Želim predstaviti putovanje Kosovo 2.0 kao magazina koji proizvodi sporo, kontekstualno i narativno novinarstvo. Nadalje, želim razgovarati i slušati - kroz vježbe ću pozvati učesnike da razmisle o tome kako konzumiramo medije, kako ih ispitujemo i kako možemo potencijalno doprinijeti zdravijem, pravednijem medijskom okruženju. Jednostavno želim završiti predavanje s više pitanja; u nadi da će učesnici učiniti isto.

English version

Aulonë Kadriu is a senior editor at the online magazine KOSOVO 2.0 and a prominent journalist. In an interview for the Helem Nejse Talent Academy, she reveals the crucial role of journalists and media outlets in the fight for social justice. Kadriu shares her thoughts on how asking the right questions, exploring untold stories, and fostering empathy can help journalists challenge inequality and empower marginalized communities. She also discusses the challenges posed by sensationalism in the media and the importance of critical thinking for responsible journalism. Her experience and vision provide valuable insights into how journalism can contribute to building a more just society.

Journalists and media outlets play a crucial role in shaping public opinion in any society. Do you thnik that journalists today are participating in the fight for social justice? If so, how?

Absolutely, if they choose to and that choice has to be made every day. 

First, they do so by asking the right questions or by simply asking questions in contexts where questioning is discouraged, banned, or even criminalized. In such contexts, questions destabilize oppressive systems that thrive on silence. As such, journalists help build frameworks for citizens to also question, which is a precondition to healthy democracies. 

Secondly, by actively digging the surface and by maintaining skepticism about everything, journalists help cultivate a critical citizenry. This informed citizenry will automatically be better equipped to vote, protest, push back against abuses of power. Skepticism is a particularly valuable trait when it comes to power and how that power is exercised. 

Thirdly, by seeking out stories untold, concealed or muted, journalists provide platforms of recognition and visibility to marginalized citizens and experiences. Such recognition is key for challenging, finding causes of and ending marginalization. Such stories are also pivotal to our understanding of the world. 

In a world dominated by corporate giants, is it possible to create space for discussing ideas about social justice or combating the exclusion of minorities?

A better world is possible and we must work hard to cultivate and keep alive a vision for what this world should look like. Not only is it possible to create such spaces — these spaces exist and are being created daily by those on the margins as they push back, fight and question. They demand their vision of a just world to materialize. We see women protesting against femicide daily, LGBTQ+ individuals walking proudly in Parades and fighting invisibility. There is hope, and as journalists we can inform this hope through how we engage with exclusion, and how we call it out in the stories we write and the voices we feature in our journalism.

Do you think the development of empathy among people can contribute to the fight for social justice? 

The media plays an important role in connecting people and fostering an environment where inequality is rejected by all. Often certain individuals are excluded, othered and even pathologized. Through journalism, we have the tools to debunk such reductionist and harmful narratives — to depathologize, to refute disinformation and bring to the fore the missing stories in a dignified way. 

Empathy plays a central role in regulating social relationships. Should empathy be a central resource in journalistic practice and why?

Care should be central to how we do our job. We must care for the people we speak to/the people who trust us and speak to us, those we are not speaking to, those who read our work. We must integrate care in how we write, the words we use and the messages we convey, directly or indirectly. I believe that once we add care to the equation, our work has to be good, or at least, better.

How can the ability to demonstrate authentic empathy be developed without crossing the line into subjectivity in journalism?

We are all members of the societies we live in — we are impacted by the setbacks, oppression and injustice. I do not think we should pretend to detach ourselves from the contexts we are in. In fact, I do not think that is possible or good for our job. 

Instead, we should listen carefully as members of the society so that we better respond to such injustice by writing, investigating, utilizing our skills and resources to provide new standpoints. Good journalism and empathy are not opposites; rather, they should be the foundation of our work. 

Do you think that inclusive reporting by journalists and their fight against social injustice can increase empathy in society?

Good journalism can encourage societies to question their governments and systems of power rather than one another. Those in power surely like journalists who incite hate among people, as that makes it easier for them to exercise and even abuse their authority without being noticed. 

This is why, the impact lies in the angle we as journalists pick, in how we address injustice — do we blame people or the systems that perpetuate inequality? Do we dehumanize people or we he listen to their stories? Do we make people feel guilty for the oppression they endure or do we help empower people to uproot that oppression? These are questions journalists should ask and have clear answers to. 

Do you believe that some media today exploit stories of social injustice to increase clicks and sensationalism, and how does that affect the public perception of these issues? 

Yes, some media outlets weaponize some people's worst experiences for clicks. By doing so, they also stimulate readers' hunger for sensationalism. Like certain power systems and structures, these media also benefit from maintaining inequality, which is why they reproduce it. This type of practice affects the lives of those on the margins, the most, as they are the ones bearing the worst consequences of social injustice. Harmful narratives normalize injustice, turn it into a commodity and sell it. And when injustice is normalized, perpetrators are further emboldened. Here lies the power and responsibility of public. Just as the media, the public must actively refuse to become part of a dynamic where people's experiences are turned into commodities.  Therefore, the public must not buy.

Do you believe there is a way to increase the responsibility of the media in reporting on social issues?

Absolutely. It begins with informed readers who can recognize, refuse, call out and reject reductionist narratives perpetuated by the media. Media professionals, journalists and educators should also actively engage with their readers and collaborate with them. Members of the public cannot be merely involved as sources; journalism cannot be a unilateral profession where we publish our pieces and we abandon them, in the sense that we do not engage any further with it.  

Additionally, formal educational systems, particularly in our region, must place a stronger emphasis on critical thinking. Critical readers make us better journalists and good journalists cultivate critical readers — it is a symbiotic relationship.  

This in part can be achieved through fostering critical thinking  

What is your main goal at the Helem Nejse Talent Academy in researching and lecturing on the phenomenon of indifference to others' suffering and the role of journalists in including/excluding others in the context of social justice?

I want to present Kosovo 2.0's journey as a magazine producing slow, contextual and narrative journalism. Furthermore, I want to talk and listen — through exercise I will invite the participants to reflect about how we consume media, how we question it and how we can potentially contribute to a healthier, just media environment. I simply want to leave the lecture with more questions; in hopes that the participants will do the same.